Genetske razlike između jednojajčanih blizanaca mogu se početi događati u ranom embrionalnom razvoju što znači da ipak nisu potpuno identični, pokazuje studija objavljena u časopisu Nature Genetics, prenosi Science alert.
Monozigotni, odnosno jednojajčani blizanci nastaju iz jedne oplođene jajne stanice koja se podijeli na dva jednaka dijela. Blizanci su inače važan subjekt znanstvenih istraživanja jer se smatra da između njih postoje minimalne genetske razlike. To znači da ako se između njih pojave bihevioralne ili fizičke različitosti, vjerojatni uzrok toga su okolišni čimbenici.
Međutim, novo istraživanje pokazuje da se uloga genetskih faktora u oblikovanju tih razlika podcijenila.
Uloga mutacija
''Klasični model bio je da se iskoristi blizance kako bi pomogli u razvdvajanju genetskog utjecaja u odnosu na utjecaj okoliša u analizi bolesti. Tako da, ako imate blizance koji nisu odgojeni zajedno i jedan od njih razvije autizam, klasična interpretacija je da je uzrok tome okolina. No, to je ipak izuzetno opasan zaključak'', kazao je Kari Stefansson, islandski neurolog i osnivač biofarmaceutske kompanije sa sjedištem u Reykjaviku deCODE genetics.
Dodaje da bi razlog tome mogla biti ranija genetska mutacija koja se razvila kod samo jednog, a ne oba blizanca.
Stefansson i njegov tim sekvencirali su genome 387 parova identičnih blizanaca i njihovih roditelja, djece i supružnika kako bi pratili genetske mutacije. Rezultati su pokazali da se identični blizanci razlikuju u prosjeku po 5,2 mutacije u ranom razvoju. U 15 posto slučajeva, taj broj je veći.
Kod jednog para blizanaca, primjerice, mutacija je bila prisutna u svim stanicama jednog blizanca, a kod drugog nije bilo nijedne.
''Ove mutacije su zanimljive jer omogućuju istraživanje na koji način dolazi do nastajanja identičnih blizanaca. Skloniji sam zvati ih monozigtonim blizancima umjesto identičnim'', zaključio je Stefansson.
